SLOVAČKA JAMA
- 1320 m
 druga tisućica u Hrvatskoj

GEOLOGIJA SLOVAČKE JAME

B. Šmida

Otkrićem Slovačke jame otvara se nova mogućnost za proučavanje unutrašnje strukturno tektonske građe masiva Velebita. U usporedbi s Lukinom jamom, Slovačka jama obuhvaća presjek kroz masiv planine u daleko većem prostoru.

Gornji sloj rezervata Hajdučkih i Rožanskih kukova čine takozvane Jelar naslage. Radi se o heterogenskim (klastičnim) vapnenačkim brečama. Njihov matrix je mikritični (?) do biomikritični tamne boje (pretežno smeđa, odnosno tamno siva, a ponekad i crna). Fragmenti (klastiti) su oštrobridni i često svijetlih pastelnih boja (svjetlosmeđa, ružičasta i bijela). Na površini karbonat ima svjetlo sivu patinu tako da ničim ne podsjeća na breču – na prvi pogled se čini da je riječ o vapnencu.. Stijena (to se tiče matrixa i klasta) je visoko postotni kalcijev karbonat koji je intenzivno tektonski poremećen. Morfološki gledano na brečama se na površini uočava daleko izraženije okršavanje (goli krš), dok je na vapnencu teren pod šumom i blaži.

Jelar breče čine mjestimično i po nekoliko stotina metara debelu naslagu (Herak, Bahun, 1979.).

U Lukinoj jami pronađene su, što nitko nije pretpostavljao, pod naslagama breča dolomitskih vapnenaca i vapnenaca ponovno znatne naslage karbonatnih breča (Jalžić, Lacković, Šmida, 1995).

Slovačka jama nalazi se na južnoj periferiji geološki relativno homogenog područja. Između južnog ruba Rožanskih kukova i masiva Seravski vrh i Goli vrh je sustav dubokih tektonskih lomova (tako je nastala i udolina južno od Malog kuka – Lubenovac – u kamenolomu uz cestu su dolomitski vapnenci orijentaciono procijenjeni na razdoblje trijaske starosti).

Minimalno do 300 m Slovačka je jama izgrađena od jelar breča. One su svjetlo smeđe do tamno sive, a nagib njihovih slojeva je oko 35 stupnjeva na jug (mjereno na dnu vertikale Cez celu zem).

Negdje ispod Eriksana breče prelaze u tamnosive vapnence (u stijeni smo našli belemnite – Jura ?). Niže stijena ponovno prelazi u breče, vrlo je tamna do crna (dio od početka Čreva na –360 m pa sve do –600 m na dnu Đungle). U vertikali Đungla se pojavljuju deseci položaja raznih tipova vrlo čistih tamnih karbonata. To su mikritični vapnenci, kao i vapnenci s primjesom pijeska (Echinodermata ?).

Područje oba meandra (Šaleni i Fifi maeandar) je vjerojatno u karbonatima s većom primjesom nečistoća. Ne mora se raditi o primjesi dolomita (Ca,Mg) CO3, prije je riječ o ilovastoj sedimentnoj primjesi. U svakom slučaju, nečistoće u vapnencima na dubino od –600 do –700 m prepoznaju se po suženju prostora i smanjenju skokova.

Niži prostori su ponovno u čistim karbonatima - Patkov skok s jako tamnim, sličnim onima u Džungli ? (zabilježili smo klastične plohe zelenkastog, “pjeskovitog” vapnenca. Strop Pompeja čine tamno sivi kalasti vapnenci.

Gornju polovicu kanala Tundra čine vrlo tamni do crni vapnenci, a pod njima su ponovno breče (u vertikali savana svjetlo smeđe, u Tajgi tamno smeđe do tamno sive).

Izmjena položaja vapnenaca i breča govori vjerojatno o tome da su jelar breče nastajale u okviru mobilnijeg tektonskog režima i pokreta na cijeloj površini sedimentacije karbonatne platforme (od kraja triasa, u juri, manje u kredi, no najviše u paleogenu – najveće naslage).

Što se tiče tektonike uvodni dio jame ima smjer kanala analogan identičan sa smjerom pukotina na površini, približno sjever – jug. Niži dijelovi (Koridor, kanal Tundra i Pompeji) imaju smjer kanala SSI – JJZ. Zapadnu stijenu Koridora i strop Pompeja čine tektonska zrcala na kojima je dolazilo (i još uvijek dolazi) do izrazitijeg kretanja blokova. Slovačka jama je prekrasan primjer krškog “copyrighta” različito otpornih karbonatnih podloga. Svaki stupanj i polica je tu predisponirana drugačijom krškom podlogom što se manifestira koljenastom morfologijom i suženjima.

Vertikalni dijelovi jame su kao i kod Lukine jame nastali korozivnim djelovanjem na protusmjernom nagibu vapnenaca. Današnji prostori jame nastali su i urušavanjem. Veće vertikale kao npr. Cez celu zem, Poseidon i vertikala iznad I. hrvatskog bivka na –376 m, nastale su urušavanjem pregrada više nadovezujućih vertikala manjeg profila (primjer tog procesa je pri dnu Poseidona ili još neporemećena vertikala Kam). Slična situacija je u dvoranama Koridora gdje se urušavanju pridružio vjerojatno i vertikalni pomak.

Jako izražena tektonika je u dijelu nazvanom Pompeji. U prvoj fazi tu je nastala ogromna kaverna. U drugoj se usjekao na lomu tog meandra koji se formirao na Patkovom skoku i u kanalu Lanex. U trećoj fazi došlo je na lomu do ponovnih pomaka potpune destrukcije lijeve strane meandra čemu svjedoči veliko zarušenje kamenih blokova na dnu Poseidona. Obzirom na pretpostavljenu starost maksimalnog širenja Patkovog skoka (praktički do danas) možemo govoriti o neotektonici.

Špiljski oblici

Za Slovačku jamu je vrlo karakteristična prisutnost aerosolnih speleothema – pizilitičnih formi (koraljnih) slabo razvijenih iglica (na ulazu), stapki s glavicama (prolaz od Okna prema I. bivku), pa sve do grmolikih nakupina (u uskim ulazima u vertikale Savana i Tajga, te velike plohe istočnih stijena dna Poseidona. Pizoliti (koralji) se formiraju u suženjima, a orijentirane su suprotno od smjera strujanja zraka.?

Forme paleokrškog karaktera nalazimo u Fosilnoj hodbi (horizontalni kanal na –350 m). U tom se kanalu nalaze freatični vrtložni lonci u stropu i bokovima kanala mjestimično potpuno ispunjeni glinom. Četiri metra visoki skok iznad jezerca kod I. bivka je cijeli od crvene gline. Tu smo našli mnoštvo reliktnih siga , grubo kristalnih sintera?. Nađene su također limonitne konkrecije na nanosima već stvrdnutih glina. Fosilna hodba nastala je u potpuno drugom hidrološkom režimu (kvazi subhorizontalnom) nego ostali dijelovi Slovačke jame, a moguće je i tercijarne starosti.
Na jednoj strani je kanal na kraju Fosilne hodbe urušen, a na drugoj je njen nastavak odsječen. Na suprotnoj strani smo u ravnini Poseidona tražili nastavak tog kanala, ali ga nismo zamijetili. Pri dnu Poseidona zamijećen je sličan sediment crvenice no kada bi to imalo vezu s horizontalnim kanalom riječ bi bilo o tektonskom pomaku od 150 m (?).

Za jako staru kavernu smatramo dvoranu Pompeji za koju pretpostavljamo da je riječ o izoliranoj šupljini koja je nastala još prije izdizanja Velebita, moguće je povezana s današnjim postankom Ličkog i Gackog polja.