Od čega su sige?

Sige mogu biti izgrađene od različitih minerala, odnosno različiti minerali mogu tvoriti isti tip siga.

Broj poznatih špiljskih minerala u svijetu stalno raste. Od oko 45 špiljskih minerala poznatih 1900. godine, njihov je broj porastao na čak 255, kako to vidimo u posljednjemu izdanju knjige Cave Minerals (Hill and Forti, 1997). Neki od tih minerala prvi su put nađeni upravo u špiljama, a 8 ih nije nađeno do sada nigdje drugdje.

Najzastupljeniji špiljski minerali u hrvatskim špiljama su:

kalcit, CaCO3; aragonit, CaCO3 i led, H2O

Rijetki špiljski minerali koji su zabilježeni u hrvatskim špiljama su:

karbonat-hidroksilapatit, Ca3(PO4,CO3)3(OH); hijalit, SiO2 x nH2O i gips, CaSO4x2H2O

U drugim zemljama česti su i neki drugi minerali, kao npr. gips (koji je kod nas rijedak) u krškim terenima izgrađenim od gipsnih stijena, te opal, SiO2 x nH2O, u špiljama nastalim u vulkanskim stijenama.

Ovdje se opisuju kalcit, aragonit, te karbonat-hidroksilapatit, a led je detaljnije opisan u poglavlju Ledene sige.

 

Kalcit, CaCO3, heksagonski (trigonski)

Kalcit je osnovni mineral vapnenačkih stijena i najčešći špiljski mineral. Ime mu potječe od grčke riječi kallos — lijep, iz koje su kasnije izvedeni latinski nazivi calx i calcic. Po najistaknutijem svojstvu ovoga minerala, njegovoj savršenoj kalavosti, izveden je stari germanski naziv Kalkspat, koji se i danas koristi u njemačkome jeziku. Naziv kalcit uveden je 1845. godine.

Kristali kalcita jedinstveni su po bogatstvu kristalnih formi, čijih je kombinacija do sada poznato preko 2500. Najučestaliji su romboedarski i skalenoedarski kristali, koji mogu biti od mikroskopskih dimenzija pa do decimetarski velikih kristala. Na bezbojnim prozirnim kalotinama kristala kalcita s Islanda, Danac Berthelsen opisao je 1669. godine neobično svojstvo loma svjetlosti, pri čemu se zraka svjetlosti koja prolazi kroz kalcit lomi u dvije zrake pa se predmet gledan kroz prozirni kristal vidi dvostruko. Prema tom svojstvu takve kalotine kristala kalcita nazivaju još i islandski dvolomac. Prema Mohsovoj skali tvrdoće (od 1 do 10) kalcit ima tvrdoću 3, što znači da je u odnosu na druge minerale relativno mekan. Zbog primjesa i onečišćenja kalcit je u špiljama često različito obojen.

 

Aragonit, CaCO3 rompski

Aragonit je nakon kalcita drugi najčešći špiljski mineral. Ime je dobio prema španjolskoj provinciji Aragoniji u kojoj se mogu naći lijepo razvijeni kristali ovoga minerala. Istoga je kemijskoga sastava kao i kalcit, ali kristalizira u rompskom kristalnom sustavu. Pod atmosferskim tlakom manje je stabilan od kalcita, pa se stoga i rjeđe sačuva.

Aragonit se gotovo uvijek javlja u igličastim ili stupičastim kristalima. Za razliku od kalcita obično je bijel, a vrlo je rijetko obojen u zeleno zbog uklopaka minerala bakra, kao npr. u nekim špiljama južne Francuske .

U Hrvatskoj je aragonit nađen u brojnim špiljama, najčešće na jadranskoj obali, kao npr. u špilji Aragonki, nedaleko Dubrovnika.

 

Karbonat-hidroksilapatit, Ca3(PO4,CO3)3(OH)

Karbonat-hidroksilapatit jedan je od najčešćih fosfatnih špiljskih minerala. Pojavljuje se u obliku glatkih do hrapavih svijetlo do tamnosmeđih prevlaka na stropovima ili na zidovima, ispod kolonija šišmiša, no sudjeluje i u građi različitih vrsta siga kojima onda, zbog uklopljene organske tvari, daje tamnosmeđu do crnu boju.

Nastaje u kontaktu fosfatnih otopina s vapnencem ili karbonatnim sigama, ili reakcijom kalcijskog fosfata iz kostiju ili drugoga organskoga materijala s kalcijevim hidrokarbonatom.


Karbonat-hidroksilapatitne prevlake na stropu ukazuju na boravak kolonije šišmiša.
Vištičina jama, Dukat, Opuzen. Snimio: D. Lacković, 1997.

 

U Hrvatskoj je u Vištičinoj jami kod Opuzena rentgenski determiniran na uzorcima koji se čuvaju u Hrvatskome prirodoslovnome muzeju.

Na mjestima gdje vrtlozi vode zarobe pijesak ili šljunak te njime glođu stijenke kanala nastaju oblici koje nazivamo vrtložnim loncima. Oni najčešće nastaju na dnu i bokovima kanala, no u potpuno potopljenim kanalima mogu nastati i na stropu.


Na slici se vide vrtložni lonci u špiljskom sustavu Đula-Medvedica, Ogulin. Snimio: D. Lacković, 1997.


Stalagmit obrašten koraloidima. Špilja za Gromačkom vlakom, Orašac, Dubrovnik. Snimio: D. Lacković, 1998.


Heliktiti građeni od aragonita češće se pojavljuju u špiljama toplijeg podneblja,
Virtuall Reality Cave, Južna Afrika. Snimio: D. Lacković, 2001.

       HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ     ŠPILJE HRVATSKE     ZNANOST    ŠTO JE SPELEOLOGIJA?     ZAŠTITA ŠPILJA

© 1997-2011. HRVATSKI SPELEOLOŠKI POSLUŽITELJ